...::: NIJE ljubav sve što vidiš, zato PAZI kome zavidiš :::...
Novo...novo...novo...
Evo dragi moji blogeri samo kratko javljanje za sada da vam se javim
i ostavim novi link do svoga bloga jer imam novu adresu, novi dizajn, a
ima ponešto i novosti kod mene, al o tome više slijedeći put...
Pusa!
08.08. HaPpY BiRtHdAy To Me
Evo kao što kaže sam naslov, jučer mi je bio rođendan i to 24!
Sad si mislite uuu...pa ti si stara kokoš jer vam nisam ni jednom otkrila svoje prave godine.
Ali ja se osjećam isto kao kad sam imala i 18, ništa se puno nije promjenhilo, samo što sam malo zrelija i pametnija! 
U planu sam imala nešto sasvim drugo nego kako je ispalo, al OK!
Planirala sam da "mali" i ja odemo do Osijeka na večeru, pa malo šetnja uz Dravu, a onda sjesti u jedan od kafića ili otići na najbolji sladoled u gradu u Petar Pan.
I tako...
Dan je bio lijep i sunčan, idealan.
On je došao kod mene, popili smo kavu, pojeli tortu i krenuli za Osijek.
Kad odjednom, digao se strašan vijetar, kao zona sumraka, katastrofa!
Ne mogu to ni riječima opisati koliko je bilo strašno!
Uglavnom do Osijeka smo sretno stigli!
Ali tu sad počinje sve...
Išli smo u pizzeriu AS, tamo uvijek idemo, imaju dosta vrsta drugih jela osim pizze, pa...
I naručio "mali" pizzu, ja se dugo dvoumila, pa na kraju uzela špagete Bolognes.
Kad ide konobar, nosi moje špagete, kaže sad će i pizza!
Ajd neću ja početi jesti, pričekt ću, nisam toliko gladna! 
I prođe 5 minuta...
10...
više od 10...
i evo ti konobobara, kaže pizza zagorila, prave drugu!
Ja popizdila, 
špagete mi se skoro ohladile i počela ih jesti!
NAPOKON stiže pizza, ja skoro pojela svoje!
Tako sam bila ljuta,
a i razočarana s neljubaznošću i neprofesionalnošću konobara! 
Uvijek su bili jako ljubazni i uslužni, a ovaj...
Ne znam gdje su ga našli, a još je čovjek od 40 i kusur godina!
A kao šlag na tortu i ostali gosti su bili nezadovoljni!
Jedna baba se svađala s njim, jedan tip je svoju porciju špageta vratio jer očito takve nije naručio, jednoj ženskoj je donio sok od naranče umjesto breskve...
Mislim da više nikad neću ići tamo!
I na kraju kad smo izašli van, kiša je padala kao luda tako da nam nije preostalo ništa drugo osim da idemo doma!
Što se tiče poklona, "mali" nije mi ništa htio kupovati, dao mi je 300 kn neka si sama kupim što želim, njegovi starci su mi kupili bon za mob i lijepu ukrasnu mirisnu svijeću.
Dobila sam još poklona i od ostalih, ali mi je sad mrsko sve nabrajati...
Pusa svima! 
Bok!
Evo mene napokon nakon mjesec dana...
Vidim da sam vam dosta falila!
Jednostavno sam bila lijena da nešto napišem i objavim.
Sto puta sam sjela za komp da ću početi nešto pisati i uvijek odustanem...
Lijepo vrijeme mi odvlači misli od kompjutera i bloga, a vjerujem da je i većini vas tako.
Trenutno ZAVIDIM svima vama koji živite na moru!
Sunce, visoke temperature, vi se lagano brćkate u moru, izležavate na plaži i uživate, a meni je jedino osvježenje poneka kuglica sladoleda, Cedevita s puno leda i debela hladovina...
Jako vam zavidim, baš sam ljubomorna na sve vas i moju voljenu ravnicu prestajem voljeti zbog mora...
Kako stvari sada stoje moj odlazak na more ove godine pod velikim je upitnikom ( iako ima još vremena da se to promjeni ).
U čemu je problem?
Mali nije siguran hoće li moći dobiti godišnji zbog količine posla koja je baš ovih dana nastupila.
Prošle godine nas je isto to zeznulo, godišnji je imao tek u 12. mj.
A imamo dvije mogućnosti gdje otići:
1. Šolta ( Stomorska) – velika kućeretina mog ujaka, nas dvoje sami u njoj, 10 koraka dalje privatna plaža, pravi raj i odmor za dušu...
2. Pag ( Novalja ) – kao i po običaju proteklih par godina, mali stančić njegovog brata, ali ipak je Novalja Novalja, nju je teško nadmašiti, a i nekako sam navikla odlaziti tamo i svaki put mi je sve bolje i bolje...
Ne želim gubiti nadu da ću ovo ljeto ipak uživati na jednom od ova dva mjesta!
MORAM!!!
Ne želim ni pomisliti da ću se samo kupati na bazenima!
NE ŽELIM!!!!!!!!
Pa već sam započela i neku dijeticu ( haha!) da bih koliko-toliko dotjerala liniju koju sam ove zime ugrozila s nekoliko kg viška, točnije 4 što je za mene i previše!
Htjela sam vam još pisati o dvije teme, radi se o mojim frendicama, ali jednostavno mi se neda sada o tome, a i post bi bio predugačak i vjerojatno bi se umorili od čitanja, tako da to najvjerojatnije ostavljam za sljedeći ( ili neki drugi put ).
Sada vas lijepo pozdravljam i uživajte mi u ovim lijepim danima!
Ja znam da hoću jer svaki dan i uživam, pogotovo kada je moj mali sa mnom, onda mi ne treba ništa više...
Pusa!
Tebi trebam
Gola je istina iz oka tvog provirila
i mene želiš ti, tebe k'o što želim ja
i pusti pogled moj da
popije taj osmeh tvoj
nek' dušu ispuni u noći ovoj vatrenoj
Hajde malo, hajde malo
ah samo malo, hajde malo
da te volim, da te volim
bas mi je stalo, samo malo
Tebi trebam samo ja
moj te pogled osvaja
meni trebaš samo ti
da me voliš, da me voliš
tebi trebam samo ja
moj te pogled osvaja
meni trebaš samo ti
hajde dušo reci mi
Zašto se gledamo, kome sada treba to
daj da se predamo kada isto želimo
i pusti pogled moj da
popije taj osmeh tvoj
nek' dušu ispuni u noći ovoj vatrenoj...
Đogani
Glavobolja od vina, a nigde aspirina...
Heej lijepi moji!
Ne mogu vjerovati da je već prošlo 15 dana od prošlog posta koji sam objavila.
Stvarno vrijeme brzo leti, a da toga nismo ni svjesni!
Kod mene vam baš i nema nekih novosti.
Prošla dva vikenda nisam nigdje izlazila.
Pretprošli zato jer je bila Velika Subota, pa mi to nije nekako bilo da izlazim, a prošli jer je došlo do "pokvarenog telefona" u dogovoru, a i "mali" mi je nešto bio bolestan, pa zato.
Sinoć me brat razveselio vješću da Seka Aleksić u subotu dolazi u Belišće ( to je nekih 50-ak km udaljeno, Slavonci i Baranjci znaju gdje je to ).
I sad naravno, ja to ne bih nikako propustila, ali kako stvari stoje...
Ma ovo moje društvo je uvijek bez para, kad nitko nigdje ne radi, a ne bih išla sama s "malim" jer mi nije to to!
Pošaljem danas poruku Yo jel čula i jel za to da idemo.
Odgovori da je vidjela plakat i da joj se ide, ali naravno nema para, možda ako njen "mali" bude htio, al nek ja pričam sa svojim i dogovorim se.
Poslije nje pitam Plavušu!
Odgovori mi da je nešto načula u vezi toga, ali nije bila sigurna jel 100% i ja se već ponadalada će reći kako bi išla kad ono... nema para!
A jebemu!
OK, razumijem ja!
Ulaznica nije ispod 100 kn plus gorivo do tamo ( iako nam i za izlazak u Osijek treba to jebeno gorivo ), plus cuga...
Al ne dolazi Seka svaki dan, pogotovo ne u takvu neku sredinu!
Tako da već polako gubim svaku nadu da će mi se želja ostvariti!
Mislim da će mi ipak opet ove subote biti suđen izlazak u Coctail kao i obično!
Al svejedno mi držite fige, možda se situacija preokrene u moju korist!
Hahaha! =)
Jutro bunila posle noći lude, oči nikako da mi se probude...
Da, ovaj naslov bi možda i imao neke veze da je post objavljen na vrijeme, ali dobro...
ne da mi ga se sad mijenjati!
Nego... stvarno jako dugo nisam objavila neki post, a to je ponajviše zato jer su mi dani u potpunosti ispunjeni.
"Obični" dani mi uglavnom prolaze u društvu s G ili "malim", a vikendi su rezervirani za izlaske, pa baš i nemam vremena i volje sjesti i natipkati nešto!
Prošla dva vikenda (izlaska) su mi bila predobra!
Stvarno ne znam kad sam se tako dobro zabavila jer kad smo mi vani uvijek mora ispasti nešto što bi pokvarilo raspoloženje.
Pretprošli vikend me čak "mali" i iznenadio s viješću da se dogovorio sa Z da izađemo.
Došla sam popodne kod njega, sjedimo, pričamo i pijemo kavu ( ja sam pila čaj ) i taman mu htjela reći da nazove Z i dogovori se s njim za izlazak, kad on kaže da je već sve dogovoreno!
Nazvala G s njegovog moba da pitam hoće li ići s nama ( i sretna sam što je išla )!
Popila sam čaj, malo se pomazili i žurno "otrčala" kući oprati kosu koja mi je btw. bila prljava i slegnuta ( zbog menze ), a nisam ju imala u planu prati jer su me cijeli dan šorali grčevi u trbuhu i jednostavno mi je bilo lijeno...
Kod kuće standardno prevrtanje ormara u odluci što obući, pranje kose, tuširanje, peglanje kose, večera, pa opet malo lickanja, šminkanja i tako do polaska...
Putem do Z i J, smo se naravno G i ja razblebetale, "mali" nas sluša i smije se, dobaci i on koju svoju i već smo stigli do njih.
I tako... vozimo se još malo i napokon stigli u Osijek pred Coctail-bar!
Dogovaram se s curama šta ćemo piti, mogle bi započeti s juice-votkom
Minimoris, izbor za miss
i na sve to jedan lepotan
to je devojacki san...
Unutra se već polako skupljaju ljudi, al dobro je, naše mjesto je slobodno...
Zabava počinje...
Piće bome udarilo u glavu jer sad već duuugo nisam pila, nekako sam više na sokovima.
Da,da, dobro ste pročitali na sokovima!!!
lako na dobru pesmu otkačim...
Izlazim iz wc-a, malo mi se zaljuljalo, lupim se od vrata i još uvijek imam šljivu na tom mjestu!
Već se stvarno stvorila prevelika gužva, posebno kraj prolaza iz wc-a, a svi frajeri što tamo stoje te dobro ispipaju kad prolaziš između njih kao da si u sendviču, pa samo čekaju da im se pruži prilika! Tko je bio u Coctailu, zna o čemu pričam!
Curke i ja plesale ko lude bez prestanka, noge mi otpale, ali vrijedilo je!
Ma nije nam te večeri bilo ravnih!
jer ti i ja ko nekada,
a svi, baš svi, svi gledaju
u nama nevolju...
Prošli vikend...
Samo ću ukratko da vas previše ne zamaram detaljima!
Scenarij sličan kao i prethodni osim što definitivno nisam planirala ići van jer sam od 7 ujutro bila na nogama, išla sa starcima za Osijek i došla predveče kući, bila crknuta ko pas, ali J navalila da idemo i tko bi ju mogao odbiti?
Ovaj puta G i ja nismo pile alkohol, ali je J udarala po bambusu, prvi laganini, a onda na eks!
I lijepo je to nju uhvatilo, baš taman za dobro raspoloženje!
Još da se ona i Z nisu zakačili, bilo bi još bolje!
malo Cole, dve trećine crno vino...
I G mi se malo oraspoložila ( to je ona frendica o kojoj sam vam pisala u prošlom postu )!
P je opako bacio oko na nju, stalno joj se približavao, te bi plesao s njom, grlio ju, ljubio, bio s njom na samo, probala i ona s njim, al ne ide...
probali smo sve nekako,
probali smo sve al' ne ide...
Simpa dečko, zgodan, sladak, ali kad nema kemije... nema ničega!
Ili kad jednog ljubiš, a na drugog misliš i njegov ti je lik pred očima, jednostavno nije to to!
Eh da i još jedna novost!
Prije točno tjedan dana sam malo promjenila "imidž"...
Ništa posebno, samo sam odrezala ravne šiške!
Htjela sam to još i prije, ali kako imam kovrčavu kosu nisam se usudila iako ju dosta često peglam!
I napokon sam se odlučila!
Prezadovoljna sam i svima se sviđa!!!
I još nešto, da vam svima dam primjer da naučite iz moje greške iako se većini vas tako nešto slično dogodilo, ali ja nisam obraćala pozornost dok se nije dogodilo i meni!
Nije ništa strašno, ali meni je!
Napisala sam vam da sam za Valentinovo dobila mp4 od malog!
I ja pametnjakovićka sve pjesme s kompa ( kojih je trenutno bilo70-ak ) stavim na njega i obrišem s kompa, mislim da malo oslobodim memoriju jer nemam baš puno memorije na kompu, a mp4 ima 2 GB!
I u subotu ga nosim u Osijek, slušam ga u autu, sve pet kao i uvijek, radi ko cager, sve pjesme na mjestu, kad ono...
Navečer ga upalim fale mi prve 2 pjesme ( Kokićkine "Odjednom" i moja najdraža "Interfon" ), a treća počne par sekundi "Šta će meni ime" i nastavi s "Tesna koža".
I slušam ja, What a fuck?, nije mi jasno što se događa!
Nisam imala vremena više baviti se time, reko sutra ću srediti stvar!
I sutradan ja lijepo uzmem USB, priključim ga, sve povežem, vratiti ću pjesme na komp, pa obrisati s njega i sve ponovo vratiti, kad ono malo morgen!
NEĆE!!!
Ništa, niti obrisati, niti dodati!
Popizdila!
Čitam u uputstvima rješenje problema i piše jedini način je formatiranje!
Formatiram ja lijepo i sve pjesme što su se na njemu nalazile otišle u k...c!!!
NEMA više nijedne!
Došlo mi je da plačem kolika sam budala!
Al jbg. na greškama se uči!
Eto lijepi moji, toliko od mene!
Puno vas pozdravljam i ljubim!
Cmoka, posebno mojoj Miss Lynn!
I da, S R E T A N vam Uskrs!!!
19.03.2008. u 20:28 | 21 Komentara | Print | # | ^
Ljubav je samo za heroje...
... tako barem pjeva Dragana Mirković.
A da li je to zapravo tako ili možda ipak ne?
Ja sam već stvarno dugo u jednoj sretnoj vezi koja unatoč nekim trzavicama i dalje nastavlja funkcionirati i sada ne mogu zamisliti kada bih prekinula kako bih to sve prolazila ispočetka.
Znate ono, spojevi, izlasci, upoznavanje ( a to mi je najgori dio ) sve dok ne dođete do točke kada ste s tom osobom našli i ne morate se više ničega ustručavati kao npr. što ako me vidi bez šminke, ako mi je kosa masna ili sam se udebljala koju kilu...
Mislim da sada, kad sam malo starija imala bih drugačije kriterije kod traženja dečka i da bih gledala na svaku sitnicu.
A sad da se opet vratim na one "heroje".
Mislim da je moja draga frendica stvarno heroj po tom pitanju jer kako je prošla u zadnjoj vezi, našla je hrabrosti i ponovno se zaljubila, ali...
Tu sad dolazi ono bitno... nažalost nesretno!
Sreli su se igrom slučaja, bezveze i nikad ne bi pomislila da će se baš tako zaljubiti.
Trajalo je to nekih 2 tjedna, viđali su se, bilo im je lijepo, govorio joj je najljepše stvari koje svaka djevojka želi čuti i onda samo... bum!
Ni traga, ni glasa od njega!
Ništa... puna 3 tjedna!
Ispočetka se ni ona njemu nije htjela javljati, pa zašto bi trčala za njim?
Onda joj je sve više počinjao nedostajati, pa je pregazila glupi ponos i javila mu se.
I dalje ništa, da bi joj se jedan dan javio i ispričao.
Bila je sretna poput zaljubljene tinejdžerice ( inače ne sjećam se da je toliko bila luda za bivšim )!
Sjećam se da mi je taj dan samo pričala o njemu i njegovoj poruci.
Na neki način sam ju ohrabrivala, a na drugi opet rekla da se pazi da ju opet ne povrijedi.
I tako opet dan za danom od njega ništa.
Sad je već polako sve više počela šiziti i upadati u bed zbog njega, a naši razgovori svodili su se samo na njega...
Čak mi je rekla kako joj je neugodno što samo pričamo o njenim problemima, ali kako ja i nisam imala nekih problema posvetila sam se tješenju nje.
I onda... subota navečer!
Totalni bed, opet je pukla!
Nije više mogla izdržati, ponovno mu se javila!
Na njeno iznenađenje odmah joj je odgovorio, ali ne onako kako se nadala.
On je uvjeren da ona ima dečka ( to je drugi dio priče, nešto što mu je ona kao iskrena cura priznala još prvi put [a on je nakon tog priznanja i dalje dolazio i viđao se s njom kao da mu to ništa ne znači] da je jednom izašla s jednim tipom i da se čuju preko moba jer je on trenutno izvan Hrv. ) i da bi trebala biti sretna s njim.
Pokušava ju otjerati grubošću govoreći kako je on idiot, kako je komad budale i da nije anđeo kako ga ona naziva.
I ona mu na sve to pošalje jednu poruku u kojoj mu otvori i srce i dušu, napiše mu da ga voli i želi biti samo s njim, a on...
Njegov odgovor je bio samo "Ponašaš se kao dijete..."
Ta njegova poruka ju je dotukla i šokirala, ali kad mi je sutradan pričala o njemu na svaki spomen njegova imena oči su joj zasjale onim zaljubljenim sjajem...
Evo, zanima me vaše mišljenje u vezi ove kratke priče o mojoj dragoj frendici.
Ja stvarno nemam riječi što bih joj više savjetovala, pa bi nam svaki vaš savjet i mišljenje dobro došli.
Ona nema net, tako da me zamolila da ja objavim ovo na svom blogu!
Volim te jer...
...si poseban....
...imaš najljepše zelene oči...
...me voliš takvu kakva jesam...
...si moja radost...
...si duhovit...
...si moj oslonac...
...si moga srca žar...
...kraj tebe gubim tlo pod nogama...
...si moj najljepši san...
...bez tebe je sve ništa, a s tobom je ništa sve...
...s tobom se i tužna smijem...
...si nježan...
...kad pomislim na tebe sve lakše je...
...sam takvog oduvijek željela...
...si u mom srcu zapalio vatru ljubavi...
...si lijek za tugu...
...si moj svijet...
...nema sreće bez tebe...
...mi tečeš kroz vene...
...ti nisi kao drugi...
...dnevno bar milijun puta kroz moje misli prođeš...
...si zgodan...
...srce kuca samo za tebe...
...si moj anđeo...
...si mi opio dušu...
...mi tvoj dodir kožu pali...
...podnosiš moje mušice...
...me uvijek znaš nasmijati...
...si sve što mi treba u životu...
...si snaga koju trebam da bih disala...
...volim osmijeh tvoj...
...si moj princ...
...ti moje srce pripada od prvog trena...
...mi previše značiš...
...si moja beskrajna sreća...
...si svjetlo mog života...
...sam opijena tvojim usnama...
...me samo ti znaš zavesti lako...
...bez tebe život su suze i bol...
...ti si sunce moga neba...
...ti si samo jedan...
...si rođen za mene...
...me samo ti poznaješ u dušu...
...si mi vratio vjeru u ljubav...
...me tvoj pogled slomio za tren...
...ne mogu sama bez tebe...
...samo tebi pripadam...
...si moja jedina sreća...
...me obaraš s nogu...
...ti si moja svetinja...
...si moja sudbina...
...trebam te ko zrak u grudima...
...moj život je sjaj u tvojim očima...
...si moj put do vječnosti...
...tvoj dodir je žar na mojim usnama...
...život moj bez tebe samo stvar je prolazna...
...bez tebe sam kao ptica ranjena...
...si moja želja jedina...
...mi samo ti kradeš snove...
...nitko ne može da tebe zamjeni...
...jedino ti u meni vatre pališ...
...najljepši je meni dan kada tebe prvog ugledam...
...samo za tebe ovo moje srce zna...
...si mome srcu luka sigurna
...je u dvoje sve ljepše...
...si moja jedina molitva...
...trebaš mi ko Sunce Zemlji...
...ti ne znam i ne mogu odoljeti...
...jer si moj početak i kraj...
UPDATE 15.02. u 20:43
Sinoć mi je bilo predivno sa "malim" i bila sam JAKO SRETNA da sam skoro zaplakala od sreće ( knedla mi je stajala u grlu, a oči zasuzile )...
Opet me uspio iznenaditi poklonom koji mi je kupio i mogu reći da što god zaželim taj mi dečko ispuni!
Nedavno sam spomenula da bih si kupila mp4 i pogađate da mi ga je upravo on kupio!
Čak mi nije dao da pogledam poklon pred njim nego tek kad dođem kući.
Zato sam još više ostala bez riječi kada sam vidjela o čemu se radi...
Na moju poruku da se nije trebao toliko trošiti samo je kratko i jasno odgovorio:
"Ma nije to ništa! Za moju xxx ništa nije skupo!"
Dobro, navikla sam ja na skupocjene poklone s njegove strane, ali me ovo jako iznenadilo jer mi je to bila ispunjena želja tako da...
Ostale detalje vam neću otkrivati, to pretpostavljate i sami, a i sami ste to sigurno jučer doživljavali tako da znate o čemu je riječ ( poljupci, zagrljaji, šaputanja itd...).
Nova – stara djevojka ( a možda i ne? )
Mislim da je došlo vrijeme za neke promjene...
Dosta mi je više toga da sam uvijek ona dobrica i da to svi iskorištavaju!
Mislim da ću se od sada totalno ufurati u ovaj svoj nadimak i stvarno postati Idealno loša!
Želim barem mrvicu postati gadura, ona sebičnjakinja koja će znati iskoristiti to što je stvarno još rijedak primjer poštene cure i to dati do znanja.
Mislim da one sebične, koristoljubive, lake i slične cure bolje prolaze i da ih se više cijeni, da ih se nosi kao kap vode na dlanu!
Dosta mi je toga da netko toliko može iskorištavati tuđu dobrotu...
Ne želim se više dati zaj... , pa imam i ja svoj ponos i svoje "ja"!
Zato se nadam da ću uspjeti jer koliko god puta pokušavala biti gora nikako mi ne uspijeva.
Uvijek pokleknem i nastavim po starom...
A ne znam, trenutno me sad uhvatilo ovakvo blesavo raspoloženje da pucam po šavovima i jednostavno mi je lakše ako to sve prenesem ovdje makar to samo i ostala slova na "papiru" (odnosno na ekranu)...
Baš ništa posebno...
Već danima planiram sjesti za komp i natipkati neki post, ali svaki put odgodim jer imam nekog "važnijeg" posla.
Ma ni sad ne znam što bih zapravo napisala, ali evo red je da nakon dva tjedna napišem bilo što, pa da i vas posjetim i vidim što se događa u vašim životima.
Kod mene baš ništa posebno... ( to mi je u poslijednje vrijeme najčešći odgovor kada me netko pita što ima novo kod mene ).
Dane uglavnom provodim s D ( frendica iz susjedstva koja inače živi u Zadru, ali je sad kod roditelja od Božića ) jer mi je super s njom u društvu, idemo jedna kod druge na kavicu i čaj, pa malo ogovaramo muški rod i tako, jedna drugoj ublažavamo dosadu.
Kad nisam s njom onda obično provodim vrijeme s "malim" i tako...
Opet sam nabacila koji kilogram ( točnije 3 ) preko zime i sad samo pričam o nekoj dijeti, tj. više o odricanju od slatkiša i dobroj vježbi, ali i D i ja nikako da prijeđemo s riječi na dijela.
Kao izbjegavam šećer u kavi i čaju, a kad navalim na čokoladu...užas!!!
A stvarno bih se trebala natjerati da se riješim tih kila iako su moji starci sad najsretniji na svijetu kada sam im se neki dan požalila da imam 51 kg jer oni ( pogotovo mama ) odmah kukaju kad sam mršava.
Ali što je najčudnije svi mi govore kao da sam smršavila ( nedavno frend od "malog" njega pitao kako sam ja to tako jako smršavila, pa baka od "malog", pa mi ujo kaže da sam ko glista, aha al' gliste nemaju toliki stomak kao ja da ne mogu ni traperice zakopčati...)
I tako...
"Mali" me čak zarazio i s kladionicom, ali sam izgubila 2 puta po 10 kn ( zapravo jedan listić mi je on uplatio ) i tako sam definitivno završila svoju karijeru kladioničara!
Nisam baš za to da bacam lovu u vijetar, pa bilo to i 10 kn!
On je 2 dana za redom dobio, pa sad misli da ga je krenulo, ali je sinoć izgubio, pa sad ne znam hoće li nastaviti ili neće...
Ma zarazno je to!!!
Ja sam se toliko živcirala dok sam pratila rezultate na txt-u, a nisam uložila neku lovu, a kako je tek onima koji ulože i po nekoliko stotina kuna!
Bolje prestati na vrijeme dok ne postaneš ovisan...
To je moj zaključak!
Eto, svašta ja tu vama napisala što vas zanima i ne zanima!
Al' šta ću?!
Veeelika pusa svima, pogotovo mojoj k R a Lj i C i koja je u zadnje vrijeme zapostavila pisanje!
Da te nema
Kada odeš od mene sporo teku sati,
a kada mislim o tebi osmeh mi se vrati,
još od prvoga trena kada sam te srela
tvojim dahom dušu grejem,
s tobom se i tužna smejem.
Da te nema, tvoja bih senka postala,
da te nema, od zvezda bih te skovala,
da te nema, suze bi mladost odnele,
da te nema, ne bi ni traga od mene ostalo!
Na mome nebu sa tobom pojavi se duga,
i odjednom mi dobro, verujem u ljubav,
još od prvoga trena kada sam te srela
tvojim dahom dušu grejem,
s tobom se i tužna smejem.
By: Ana Kokić
Mislim da pjesma sama za sebe govori dovoljno tako da nije potrebno ništa pisati, a i prošli post je bio preopširan...
Veeelika pusa svima!
Ludi provod!!!
31.12. oko 10 h ( ujutro )
Budim se, palim mob.
Stiže mi hrpa sms-ova ( točnije 20 njih ) s istim sadržajem, naravno od "malog".
Baš mi je bilo lijepo to čitati za dobro jutro!
Slijedeći sms, piše hoću li s njim do grada, za 15 min.
Brzo sam se spremila, umila, oprala zube itd. i bila spremna za polazak.
On je trebao kupiti neke sitnice, ja tražila torbicu za doček!
Kasnije... oko 11:30 h
U svim trgovinama među morem torbica nisam našla ni jednu da mi se sviđa!
Tražila sam neku srednje veličine ( da mi stane novčanik, mobač, maramice, Labello i njegove kapi za nos), po mogućnosti crnu ili srebrnu, ali ništa!
Katastrofa, cirkus!
Sve nešto nakinđureno sa 6 milijardi kopči, lanaca, zibzara, džepova i ostalih gluposti!
Ili naprosto velike ko' kovčeg da mogu samu sebe strpati unutra!
Naravno, nisam kupila ni jednu!
I na kraju...
Mama se sjetila svoje crne pismo-torbice ( može se nositi i na ramenu ) što je nosila u svatove i na moje iznenađenje stalo je sve što je trebalo stati u nju!
Tako mala, a tako prostrana!
Poslije podne, oko 15 h...
Već sam nestrpljiva, najradije bih se već sada počela spremati.
Uzela sam pincetu i počela čupati obrve!
Tek kad sam počela shvatila sam koliko su zarasle!
Rezultat: Zadovoljna!
Nakon 15-20 min...
Što sad... dosadno mi je!
A da možda isprobam kako bih se mogla našminkati jer obično kad mi treba biti dobro, meni ispadne katastrofalno!
Onda se nerviram, pa 2-3 puta skidam sve s očiju, pa ponovno "mažem" i na kraju opet ne budem zadovoljna, ali odustanem i ostavim kako je!
Sva sreća jer onako kako sam ja prvotno zamislila bilo bi stvarno bezveze!
Isprobala sam par kombinacija i na kraju odlučila tamno zelenu kombinirati sa srebrnom jer mi najbolje naglasi oči!
18:30 h...
Već bih se polako trebala početi spremati, a ja se pokačila sa "malim".
Samo ću reći da me iživcirao, da sam se rasplakala i htjela ostati kod kuće!
Nakon nekog vremena sam se smirila i išla se spremati...
20:00 h...
Čujem staje auto, tata mi kaže da je "mali" stigao!
Oblačim jaknu, izlazim van, ulazim u auto i krećemo po G!
Par minuta kasnije G izlazi iz kuće i skoro se razbije koliko su joj se klizale čizme!
Snijeg pada kao lud, ne možeš voziti brže od 60!
Stignemo za nekih malo više od pola sata kod Z, on se još sprema, čisti ispred garaže snijeg da može izaći s autom.
Odveze "mali" G i mene kod J!
Otvara njen tata vrata, mi uđemo, izlazi J iz sobe u suknji, grudnjaku i s viklerima na glavi!
Ja skoro pukla od smijeha!!!!!!Kaže da će zadaviti Z jer joj je rekao da ćemo doći tek oko 10, pa se cura izležavala pred tv-om misleći da ima vremena za spremanje!
Sjele G i ja u dnevnu i čekamo ju da se spremi... više od pola sata, ja poludjela!
Krenem od kuće u 8, na kraju ću stići na odbrojavanje iako do Osijeka od njih treba 20-ak min.
Oko 22:30 h...
Napokon stigli u Osijek nakon svih peripetija ( jer se nekima pi... pa su morali stati da to obave usput, ko' da nisu mogli dočekati da stignemo, pa da ko' ljudi odu u wc )!!!
Ulazimo unutra, cajke deru, a G i mene već ponio ritam!
Konobar donio cugu i tako je sve krenulo...
Nisam pila ništa od alkohola jer sam morala biti u pripremi da vozim kući!
Ali svejedno sam se toliko zabavila da mi nije bilo ni potrebno.
Čak bi neki pomislili da sam se baš ubila od njega koliko me uhvatilo dobro raspoloženje!
Plesala sam cijelo vrijeme, G i ja nismo stajale, dok je J tek malo kasnije kad ju je udario bambus!
Bilo je stvarno ludnica, super ekipa, super atmosfera!
"Mali" me iznenadio jer je čak i on plesao!
Prvo su se muški zagrlili i znate ono njihovo ljuljanje u stranu, onda smo G i ja ušle u njihov krug, ne sjećam se koja je točno pjesma bila, al' znam da je imala pravi ritam za mrdanje guzom, tako da smo plesale i nismo imale zraka od njih 7-orice!
E onda me "mali" povukao kod sebe da malo plešem s njim i čak mi se kod nekih pjesama toliko derao na uho da sam mislila da ću ostati gluha na to uho ( ali nema veze jer stihovi su baš bili prikladni )!
01.01. oko 2:45 h...
Već su mi noge otpale od plesa ( a tamo se nema gdje sjesti, tj. ima par mjesta ali su sva bila zauzeta ), čak su me i rebra zaboljela, ne znam kako je to moguće, ali meni se dogodilo i kažem "malom" da odemo do auta da se malo odmorim.
Jedva smo se probili kroz snijeg, auto skoro zatrpan, otvaram vrata, a snijeg sve klizi sa stakla.
Kad sam ušla unutra imala sam osjećaj ko' da smo zatrpani u nekom tunelu!
Zaboravila sam napomenuti da je malo prije nego što smo izašli, došao frend s posla od "malog" i rekao mu da im je šef rekao da moraju ići oko 5 h raditi.
"Mali" je bio ljut jer smo planirali najmanje ostati do 5, a ne tako rano otići kući.
I eto, ništa malo smo sjedili u autu, došli su G, J i Z i oni su išli s nama kući, a ostatak društva je ostao!
Šmrc =(
Ali dobro... svejedno je bilo PREDOBRO!!!
4:20 i nešto h...
Ostavili G pred kućom i kako živi u slijepoj ulici, a snijeg napadao, "mali" krenuo voziti u rikverc dok ne izađe iz nje i zapadne zadnjim desnim kotačem.
Dodaje gas, ali ništa, šlajdra!
Sjela ja ko' prava, nagazila na gas, "mali" gura i napokon se uspjeli iščupati van!
Za 2-3 min. stigli pred moju kuću, oprostili se ( teška srca ) i on otišao raditi.
Ušla u kuću, raspremila se u pidžamu, skinula šminku i došla u dnevnu.
Vidim na stolu zdjelu sa slanim pogačicama i "bacila" se na njih jer sam bila gladna!
Usput se malo dopisivala s "malim", a onda išla spavati.
11:50 h...
Probudila sam se, ali se nisam naspavala, ne!
Pogled na mobač, poruke od "malog", osmjeh na mom licu!
Mama se ponudila da mi skuha kavu dok se ja istuširam!
Hodala sam ko' zombi, ali me tuš malo vratio u život i šalica kave, naravno!
Poslijepodne...
mi se spavalo, malo sam prilegla, ali mi došla D na čaj, pa smo jedna drugoj prepričavale kako smo se provele.
Predvečer ( navečer), točnije između 18 i 20 h...
Samo ću reći ovo: "mali" i ja u "Nemogućoj misiji 4", ali smo ipak nekako uspjeli ostvariti to što smo naumili!
Nevjerojatno!!!
02.01....
Cijeli dan mi se spavalo, od trenutka kada sam se probudila u 10 h do... ma cijeli dan!
Opet prilegla oko 14 h ( znam ne mogu zaspati jer se G najavila u 15 h ), vraga, došao san na oči, zadrijemala, pogledam na sat 14:30, još malo ću žmiriti.
Trgnem se u 15 h, dignem se da se razbudim i čekam G... čekam... čekam... nema je!!!
Pitam ju porukom gdje je, kaže kod bake, dolazi!
Fuck!!! Mogla sam se i naspavati!
Zovem "malog" na kavu!
Došao je, bio sat vremena i otišao doma, dogovorili se oko 19 h da idemo prošetati.
On otišao, došla G!
Sjedila 45 min. zove ju A, ona nešto ljuta na njega, neće se ići naći s njim.
Na kraju ode doma, a ja s "malim" u šetnju.
Baš nam je bilo lijepo...
Došla doma, najela se ko' prase!
Gledala "Lud, zbunjen, normalan", otišla u sobu, malo slušala cajke...
Dosadilo mi i mislim si idem natipkati ovaj post!
I sad je vjerovali ili ne već 0:03!
Dobro, pravila sam malu pauzu od 10-ak min!
Idem spavati, iako mi se ne spava!
Poslala sam "malom" poruku, ali on već spava ( zapravo nije "već" kad se jadan jučer cijeli dan izmorio, a i danas je rano išao na posao i sutra...)!
*·.·´`·.Božić prošao, stiže Nova godina·´`·.·*
Evo, kao što sam i obećala jedan postić prije Nove godine, tek toliko da se javim!
Ovi su mi Božićni blagdani bili jedni od najboljih u životu...
Iako sam na Badnjak bila malo nervozna od svih tih priprema za Božić, raspoloženje se popravilo kada sam išla na Polnoćku.
Predivna zimska noć, sve se bijelilo od snijega, a nove pahulje su lepršale s neba.
Božić je prošao u još boljem raspoloženju jer mi je kuća bila puna gostiju ( došli mi je tetka i ujak iz Švicarske )...
Druženje, priča, smijeh, sve se to lijepo uklopilo u sliku blagdana.
Na kraju je prekratko i trajalo...
Sada sam opet u iščekivanju Nove godine!
NaPoKoN sam smislila ŠTO ću obući!
Odustala sam od haljinice i sličnih odjevnih predmenta jer sam od sestrične dobila predivne crne hlače ( skinny-jeans ) i sada ću ih kombinirati s jednom super majicom i srebrnim remenom.
Frizuru neću praviti ništa posebno ( jer ne volim neke uštogljene frizure, tipa pundže i sl. ), u nedjelju ću se ofarbati i samo ću opeglati kosu i ostaviti ju raspuštenu.
Moja G se još dvoumi između haljine i hlača, a J mi još ništa nije rekla što će!
Ma najvažnije je da se mi dobro zabavimo, drugo ništa nije toliko bitno!
I da, najvažnije od svega da smo si moj "mali" i ja opet dobri!
Čim je prošao PMS, smirila sam se...
Je da me i danas malčice naživcirao, ali sve me to brzo prošlo nakon lijepo provedenih sat vremena na snijegu i 2-3 lijepa smsića kad sam stigla doma!
=)
Za kraj:
Želim vam svima
S R E T N U i U S P J E Š N U Novu 2008!!!!!!!!!
I čitamo se poslije ludog provoda!
Santa Claus is coming to town...
Ljudi moji, Božić nam se sve više približava!
Mene je blagdansko raspoloženje uhvatilo još u studenom, ali ovih dana nekako mi je splasnulo i sada kao da nemam više taj osjećaj, taj Božićni duh u sebi...
A imam se mnogočemu radovati ovoga Božića!
Prije tjedan dana sam bila još toliko HaPpy kada sam ujutro rano otvorila oči i vidjela kako se sve zabijelilo od snijega, a i kasnije kako su pahulje sve više lepršale, već sam tada poželjela da je Božićno jutro.
Možda je to samo prolazno...
A možda ima i veze s mojim odnosom s "malim".
Ovih dana kao da ne govorimo istim jezikom i jako mi ide na živce!
Još sam u PMS-u, pa me shvaćate da me ovih dana izluđuju i najmanje sitnice.
A to je uvijek tako, kad god sam ja neraspoložena on je preraspoložen!
Znam, riješiti ćemo mi to sve, ali me živcira zašto uvijek mora biti tako.
Grrr.....................................
Jeste li vi što odlučili gdje ćete dočekati Novu?
Mi smo ( moje društvo i ja ) još u nekakvim dogovorima i pregovorima, ali mislim da ćemo to ovih dana utvrditi sa sigurnošću i da ćemo G, J i ja biti sretne što će ove godine biti po našem!
I dobila sam najveći zadatak, ja ću morati voziti tamo i nazad jer si moj "mali" namjerava popiti ( da, a ja neka pijem sok, mene tko šiša!? )!
Ali to ne bi bio toliki bed da sam ja neki vozač!
Nisam već dugo vozila jer sam nedavno imala malu nezgodu i sad mi je stalno ta slika u glavi, tako da imam neki strah od auta i svega vezano uz vožnju, a još bi morala voziti po noći!
I sad se mi malo pretjerujemo tko će voziti i tako to, a znam da ću na kraju morati ja!
Tako da vi koji se te večeri nađete negdje u Osijeku na cesti iza crnog golfa koji vozi 30, nemojte mi trubiti, to se ja polako gegam da ne poubijam sebe i ljude oko sebe!
A još nisam smislila što ću obući!
Neki dan u gradu vidim predivnu crnu haljinicu i to za nevjerojatnih 140 kn i ja pametnjakovićka umjesto da bar probam kako mi stoji ( a mogla sam ju i kupiti ), odem dalje i danas ponovno svratim tamo kad ono više nema te haljine, sad ima neka druga, isto lijepa i košta 120 kn, ali je ljudi moji preeeekratka za moj ukus, tako da ništa od nje!
I moje G i J ne znaju što će obući, samo su nam neke kombinacije u glavi!
Sigurno ću tek taj dan znati što ću obući!
Ma dobro...
Sada vas sve lijepo pozdravljam i želim
SR E T A N i B L A G O S L O V LJ E N B O Ž I Ć ! ! !
A do Nove godine ćemo se valjda još "čuti"!
Uporno...
Dragi moji, evo me opet s novim postom!
Kod mene vam i nema baš nešto posebno...
Osim što sam jučer išla malo u shopping i iznenadila se kako se cijene sve više i više povećavaju, a naši novčanici su sve tanji.
Ipak sam si priuštila neke sitnice od make-upa ( 3 olovke za oči i sjenilo, boju za kosu i masku ) i kupila "malom" poklon za Božić ( iako je malo prerano, ali sam naišla na ono što želi, pa sam vrlo povoljno prošla) i sada barem ne moram misliti na to.
A za ostale moje želje ( ono što si nisam kupila ) će se pobrinuti moja dobra vila ( tetka iz Švicarske )!
Nemam vam više što za pisati, pa zato objavljujem jednu predivnu pjesmu s Luninog novog albuma, a ako ju želite skinuti to možete na www.yump3.eu ( pod Brand New ).
Meni je već na prvo slušanje prirasla srcu i ovih ju dana stalno iznova slušam...
Iako trenutno nema previše sličnosti sa mojim sadašnjim stanjem, svima nam se bar jednom u životu dogodilo da smo bili ponosni kada nismo trebali, a zapravo smo se samo skrivali iza tog svog ponosa!
Uporno
Pomislim na nas
iako nisi ljubav moja,
gde me to život odveo
otkad nisam tvoja.
Onaj dan i čas
kad se srušilo između nas,
kao zver me progone
sve ove godine.
O tebi ponešto čujem,
al vešto to sakrijem,
da drhtim slomljena
na pomen tvoga imena.
Taj glupi ponos
vuče me na dno
dok istu grešku pravim
uporno,
taj glupi ponos
vuče me na dno,
dok istu grešku pravim
uporno...
By: Luna
Na kraju samo mala obavijest za sve ljubitelje folk glazbe!
Otvorila sam blog sa vijestima i tračevima folk zvijezda, pa koga zanima što ima novo u tom svijetu neka klikne na ovaj link foLk CaFe
Kao uvod ovog posta moram se osvrnuti na komentar gospođice Najsavršenije ( koja se nije udostojila ostaviti link do svog najsavršenijeg bloga, pa da vidim kako izgledaju ti savršeni postevi, baš me zanima )!
Samo mi nije jasno zašto si čitala moje dosadne i umišljene posteve, ako si i sama rekla da to nikoga ne zanima!
A ja mozak hvala Bogu imam od rođenja, što se za neke ne bi moglo reći i ne znam tko je tu onda umišljen, ja ili ti koja imaš takav prekrasan nadimak???
Veliki pozdrav za tebe, Najsavršenija!
U nastavku posta objavljujem jednu pjesmu koju sam još davno napisala, pa ju sada u nedostatku nekih zanimljivih događaja stavljam na blog...
Uzalud
Znam ja takve kao što si ti,
misliš da svaku možeš imati,
al' ja nisam slijepa kraj oka dva
i nikad neću biti tvoja lovina!
Uzalud se mučiš, uzalud se trudiš,
uzalud mi svoje slatke laži nudiš,
uzalud se trudiš, ja nisam kao sve,
ja ne padam na takve mačo frajere!
Znam ja takve kao što si ti,
misle da su svakoj neodoljivi,
al' ja nisam naivna i glupa,
nek' ti srce za mnom kao ludo lupa!
5 razloga zašto NE volim jesen i 1 zašto volim!
Dragi moji nemojte da vas zabrine naslov ovog posta, ovo nije još jedna štafeta u nizu i nitko neće dobiti u zadatak da piše o ovome! 
1. KIŠA – Ne volim, ne podnosim i mrzim kišu!!! 
Gdje god krenem treba mi kišobran (iako imam baš slatki kričavo rozi što mi je poklonio dragi kad je skupio bodove u +clubu), posvuda je blato, lokvetine vode, auti me pošpricaju od glave do pete, a moja ionako već kovrčava kosa se još više nakovrča, pa ju nemam volje ni peglati jer se ne isplati mučiti...
2. VJETAR – Puše kao lud, hodam ulicom i mislim da će me otpuhati na drugi kraj Hrvatske, zacrveni mi se i nos i lice, oči mi zasuze, zaledim se do kosti, a ako sam slučajno u kući iritira me njegovo glasno zavijanje, pogotovo noću.
3. DEPRESIJA – U ovo doba godine sam uvijek depresivna, bezvoljna i tužna i to mrzim!
Hvata me neka vrsta panike, osjećam da me zidovi guše i da sam zarobljena u vremenu...
4. KRAĆI DANI – Uh, to pomicanje sata unatrag i mrak već u 5 (17) sati!
Strava i užas!!! Sveto ljeto kada je dan do 10 (22)!
5. GRIJANJE, DUGAČKI RUKAVI, JAKNA – Mrzim grijanje jer mi je taj topli i suhi zrak fuuuj!!!, a moja koža postane suha, pa se moram mazati najmasnijom kremom, pogotovo nos koji je najosjetljiviji.
Ne volim nositi dugačke rukave i još 100 slojeva odjeće, a pogotovo jaknu!
I za kraj samo 1 jedini razlog zašto volim jesen?
To su fini,
vrući i mirisni kesteni u kojima se "gušim" i koje bih mogla pojesti i po nekoliko kg dnevno!!!
Danas je subota, a ja sjedim doma za razliku od većine vas koji se sad spremate za izlazak.
No što ću, sve nas je uhvatila neka besparica, pa moramo malo pauzirati iako mi je strašno dooosadnooo!!!!
A danas sam baš nekako raspoložena za cajke, pjeva mi se,
pleše, luduje!!!
Nadam se da će se do sljedećeg vikenda stanje popraviti, pa ću uživati.....
Barem mi je "mali" malo skratio dan kad je bio kod mene popodne na kavi, pa mi je i vrijeme brže proletjelo u zezanju s njim, baš smo oboje bili raspoloženi za ludiranje...
Ti volis sladak život, vidi se i zna
i ne fali ti ništa, ništa, samo ja,
kakao, mleko, puter, jagoda za kraj,
tvoj mali sam slatki zalogaj.
Zemlja porekla egzotična je,
moj miris te mami, erotičan je
kažeš nervozan si,
neraspoložen si, pa šta?
Dat ću ti gram po gram,
ti samo reci "am",
tvoja sam od čokolade devojka,
pod rukom lepim se,
topim u ustima to sam ja!
Dat ću ti gram po gram,
jer nećeš moći sam odjednom sve,
zato polako sa mnom ti
i nešto malo bar za sutra ostavi, ostavi...
Ja vodim sladak život, a on vodi me
pravo u tvoja usta, hajde uzmi me,
kakao, mleko, puter, jagoda za kraj,
tvoj mali sam slatki zalogaj.
Zemlja porekla egzotična je
moj miris te mami, erotičan je
kažeš nervozan si,
neraspoložen si, pa šta?
By: Ana Nikolić
I sve je kao prije...
u srcu djevojka sa polja zelenih
koju si volio...
Morala sam ponovno objaviti ovaj post, tj. ovu moju pjesmu jer ipak prošli post zaslužuje da bude posebno odvojen!
A ovu sam pjesmu napisla posebno za mog M...
Odvedi me srećo...
Odvedi me srećo negdje daleko
gdje sunce vječno sja,
gdje ćemo zauvijek biti
sretni samo ti i ja!
Odvedi me srećo negdje daleko
gdje cvjeta najljepše cvijeće,
gdje naša ljubav
nikada prestati neće!
Odvedi me srećo negdje daleko
gdje se duginim bojama nebo boja,
gdje ću zauvijek biti
samo jedina tvoja!
Odvedi me srećo negdje daleko
gdje mjesec ljubi zvjezdice svoje,
odvedi me tamo gdje sreća postoji
samo za nas dvoje... 18.10.2007. u 19:17 | 17 Komentara | Print | # | ^
IN MEMORIAM
TOŠE PROESKI (25.01.1981. - 16.10.2007.)
Krv još topla je,
ljubav splasla nije,
prebrzo si otišao,
za sobom pjesme i
uspomene ostavio...
Počivao u miru!
http://www.gane-mfactory.com/wsw/images/tose01.jpg
Opet me dugo nije bilo na blogu, skoro mjesec dana!
Stvarno sam zanemarila pisanje, a i posjećivanje ostalih blogova...
Sram me bilo!
Puno se toga dogodilo i događa se, a ne znam naći prave riječi da sve opišem!
Možda ovako:
Ludi na smenu,
sve je tako neobično,
za film i scenu
menjamo se kao vreme,
u dah, u trenu,
mi smo dragi jednostavno
ludi na smenu,
ludi par u ludom vremenu...
By: Jelena Mrkić
Možda ovaj put nije problem u njemu, možda je u meni...
Ili je ipak možda problem u obojma...
Stvarno nism pametna!
Osjećaji mi se mjenjaju iz trena u tren!
Dva-tri dana sam se osjećala u skladu s ovom pjesmom koju sam napisala za vrijeme naše prošle svađe...
Pusti me
Sada sve mi je svejedno,
više ništa nije važno,
ono što imali smo
izgleda je bilo lažno.
Pusti me samu s mojom boli,
pusti da srce te preboli,
pusti me, idi, ne vraćaj se više,
da srce te zauvijek iz sebe izbriše.
Sada sve mi je svejedno,
ništa nije kao prije,
moje srce tiho plače,
a tvoje se glasno smije.
A sad trenutno bih da je sve kao prije, ali ne znam imam li snage za to???
Zašto uvijek sve mora biti tako komplicirano?
Ili mi sami sebi zakompliciramo stvari, a zapravo su vrlo jednostavne?
Znam da sam vas sad zbunila ovim postom i ne očekujem od vas da ga shvatite, bitno je da ga ja shvaćam i da sam si na neki način olakšala dušu pišući ga!
Za kraj preporučam da poslušate novi album Jelene Mrkić "Na vreme" jer su pjesme stvarno super, a možete ga skinuti na www.yump3.eu ili www.yucafe.com.
Ništa posebno, štafeta i tako malo...
Kao prvo da napomenem da ću poluditi više s ovim blogom tako da uopće nemam volje ni dolaziti!
Otkako su ovo promjenili sve samo šteka, treba mi 3 sata da objavim post, boxeve ne mogu izmjeniti, skoro nikoga komentirati i uzdalud mi ono osvježenje bloga kad ne vrijedi!!!
Malo sam nabrijana, ali to je zato što me uhvatila prokleta prehlada!
Baš sam se neki dan hvalila "malom" (kada smo šetali, vjetar je puhao, a on mi prigovarao što imam gola leđa) kako dugo nisam bila bolesna i evo mi sad!
Nisam cijelu noć spavala jer mi je nos bio začepljen (a kapi ne volim stavljati, pa mi "mali" kaže da sam tvrdoglava jer mi ih je danas htio kupiti, a ja ne želim), probudila se u 5 sati i skuhala si čaj i nisam mogla zaspati do 7!
I sad sam baš pospana, ali ne znam hoću li opet moći zaspati od nosa...
Eto, to je ukratko o novostima!
Sada nastavljam sa štafetom koju mi je proslijedila Sirena!
Nisam imala baš volje odgovarati, ali sam ipak ispunila da se ne naljutiš!
1. 5 karakteristika:
- temperamentna
- osjećajna
- tvrdoglava
- iskrena
- poštena
2. slatko ili slano?
- oboje, zavisi za čime me vuče želja u nekom trenutku, ali većinom je to slatko.
3. ljeto ili zima?
- definitivno ljeto jer sam ipak rođena u ljeto i to je moje godišnje doba...
4. knjiga ili film?
- film, ne volim baš čitati knjige.
5. dečki ili cure?
- dečki of course!!!!!
6. mačke ili psi?
- psi, mačke ne podnosim, alergična (ne u pravom smislu te riječi) sam na njih!!!
npr. kad sam bila mala vidjela sam jednu mačku kako se šeta, dozvala ju, a onda uhvatila za rep i vrtila ju u krug!
7. crvena ili crna?
- obje.
8. 3 dana života, 3 posljednje želje?
- ovo mi je tako strašno pitanje da ne želim ni razmišljati o tome jer namjeravam još dugo živjeti!
9. bez čega ne bih mogla živjeti?
- obitelji, M, mobitela i kompjutera, pirsinga...
10. 5 stvari koje mrzim:
- sad ne znam jel se tu misli na stvari kao stvari ili osobine kod ljudi, ali vidim da je sirena pisala osobine, pa ću onda i ja:
- umišljenost
- bahatost
- laž-ljivce
- nepravdu
- sebičnost
11. budućnost:
- živa, zdrava, zaposlena i sretna s voljenom osobom.
12. štafetu predajem:
- kraljica suza
- kenya
- mala crna
- x-ich
- jednom voljena
- statična
Eto toliko od mene za sada!
Pusa svima!
6 godina...
Prije 6 godina
citati iz mog dnevnika:
30.08.2001.
"Danas sam se napokon upoznala s M, dečkom koji mi se sviđa!
T i ja smo šetale i srele njega i S.
Kad su nam došli u susret pozdravili su nas, a onda je S upoznao T i mene s njim.
Koljena su mi klecala, a srce lupalo ko' ludo!
Malo smo pričali, a onda otišli svatko na svoju stranu.
Predvečer, kada smo se T i ja vozile biciklima, ponovno smo ih srele u parku.
S nam je rekao da malo stanemo i budemo s njima, a meni je to naravno "trebalo" dvaput reći.
Sišla sam s bicikle, naslonila se i zagledala u najljepše zelene oči.
Nisam ni slušala što pričaju T i S jer sam bila na sedmom nebu..."
01.09.2001.
"Prva i najvažnija vijest je ta da smo M i ja od večeras zajedno.
Baš sam HaPpY!!!
Sinoć je T ( iako sam joj rekla da to ne smije napraviti ) pričala s M i pitala ga imam li šanse kod njega i koliko.
On je samo odgovorio: "Puno" i to je bilo sve.
Večeras smo se nas dvije ubijale od dosade, pa smo sjele u "kantu" i malo ogovarale prolaznike.
Odjednom se među tim prolaznicima stvore M i S.
Skrenuli su kod nas, M je čučnuo preko puta mene, a S ostao stajati. Zapalili su cigarete i ponudili nas.
Dok smo tako pričali, pogledi su nam se susreli, ali ovaj put sam osjetila da mi je lice crvenije od boje kose.
Cijelo vrijeme sam gledala u njegove zelene oči kojima me potpuno hipnotizirao.
Nakon malo zafrkancije, uslijedila je ona već poznata prozirna fora, na S-u inicijativu da idemo malo prošetati.
Zna se da smo M i ja išli ispred, a T i S iza nas ( iako je cesta široka za 10-ero ljudi, al dobro, haha!!), naravno samo nekih 100-tinjak metara, a onda zbrisali i ostavili nas same.
Vrijeme smo proveli upoznavajući se. Pričao mi je o sebi i ispitivao o meni.
Ja njega nisam imala potrebe previše ispitivati jer sam dosta toga saznala od G koja je ispitala njegovu sestričnu sve što me zanimalo.
Najsmješnije mi je bilo kada je rekao kako je mislio da smo T i ja sestre jer imamo iste frizure, boju kose i isto se oblačimo, pa mu je S rekao da smo best frendice.
Kasnije su naišli T i S i pridružili nam se da saznaju kako se stvari odvijaju i je li mi postavio ono čuveno pitanje.
S je naravno počeo zafrkavati u stilu:
"Pa dobro M, jel' se ona tebi sviđa?"
M: "Da!"
S: "A jel' se tebi sviđa on?"
Ja: "Da!"
S: "Jel' bi bio s njom?"
M: "Naravno da bi!"
S: "A ti s njim?"
Ja: "Da!" ( u sebi mislim, "zar nije očito???" )
Ovo je valjda najčudniji način na koji su dvoje "prohodali".
Poslije toga smo pratili T kući, a onda je M pratio mene.
Počela je padati kišica, pa smo malo ubrzali.
Kada smo došli pred moju kuću, poželio mi je laku noć, rekao da se vidimo sutra, a zatim smo se poljubili...
6 godina naše ljubavi...
Možda zvuči predugo, ali vjerujte kada nekoga toliko volite kao ja njega čini vam se kao da je prošlo puno manje.
Nisam mogla ni zamisliti da ćemo toliko dugo uspjeti ostati zajedno.
Iskreno, davala sam nam najviše mjesec dana iako mi se jako sviđao.
No s vremenom sam ga sve više voljela i željela da se svaki mjesec pretvori u godinu.
Dosta smo toga prošli zajedno: moj 18-ti rođendan kada mi je kupio košaru sa 18 crvenih ruža koju mi je dostavio cvjećar, moju maturalnu zabavu kada mi je bio pratitelj, njegov odlazak u vojsku kada sam plakala kao kišna godina jer nam je to bilo prvi puta da smo toliko dugo razdvojeni, naš "prvi put" kada smo oboje bili neiskusni i zbunjeni, njegov novi posao i pizza od prve plaće, naše polaganje vozačkog i slavlje kada smo položili, njegovo kupovanje auta kada smo se non-stop vozikali cijele dane, naš prvi zajednički odlazak na more i još puno toga...
Kada malo bolje pogledam, u ovih 6 godina niti jednom nismo prekinuli, a niti se ozbiljnije posvađali, sve do prije mjesec dana ( što ste mogli pročitati u pretprošlom postu ) kada sam mislila da je stvarno došao kraj.
No, ipak smo sve uspjeli izgladiti i ne dopustiti da nam se ljubav ugasi...
"Još uvek te ludo volim, isto kao prvog dana
onda kad sam tvojom rukom bila nežno milovana..."
By: Dragana Mirković
Ajme meni, pa stvarno dugo nisam objavila novi post!
Zapravo, nisam imala baš ni vremena, a zadnja dva puta kada sam to željela učiniti bilo je nevrijeme, grmilo je, pa mi je usred priključivanja na net nestalo i struje.
Ne znam baš ni što bih pisala, situacija s "malim" je ono, OK, zavisi kako kad.
Ma uglavnom je dobro, pogotovo prošli tjedan kada smo 6 dana bili zajedno skoro cijeli dan (od kad bi došao s posla, pa do navečer)!
Ti su nam dani bili super, najbolji...
Sada se sve vratilo na staro, pa mi nedostaju ti dani.
Za rođendan nisam pravila ništa posebno iako sam se dvoumila!
Na kraju sam samo pozvala best frendicu na kolače i cugu ( nazdravljale smo malo ), a navečer otišla s "malim" na večeru itd...
Pokloni su uglavnom bili u obliku money-money, a "mali" nije htio kupiti neku glupost, pa me vodio u shoping da si kupim što želim, ali kako ja baš nisam neka da pretjerano pljačkam ljude kupila sam si traperice i to je to!
Eto to je ukratko bilo sve, a sad evo jednog teksta koji sam već bila objavila na starom blogu, ali pošto vas je sad većina novih koji me čitate obajvljujem ga ponovo jer se i vama sigurno dogodilo da ovako ( ili nešto slično ) osjećate...
Sjedimo jedno nasuprot drugoga... polako me privuče k sebi...
... i šapne na uho da mu dam pusicu...
... cmoknem ga... i tako... od pusice.... do još jedne malo veće...
... pa veće... do najslađeg poljupca na svijetu...
Sjednem mu u krilo... prebacim desnu ruku preko ramena...
... i nastavim ga ljubiti... i dalje onim istim žarom...
... i zanosom...
Tisuće vatri zapali u meni... dok smo onako pripijeni... jedno uz drugo...
Privija me sve više uza se... i spušta usne na moj vrat...
... tako su meke... tople... nježne... poput krila leptira...
Osjetim njegov dah na svom ramenu... a onda i usne...
... koje se znatiželjno zaustavljaju na svakom djeliću moje kože...
I dok me tako čvrsto drži... osjećam se sigurnom...
... shvaćam koliko ga volim... i koliko sam voljena...
... znam da živi za mene... i da živim zbog njega...
Osjećam povezanost... i nerazdvojnost...
... i još tisuće emocija mješa se u meni...
... i u njemu...
... vidim mu to u zelenim očima...
... dok me gleda neodoljivim pogledom...
I nakom svega...
... volim kad mi tiho kaže...
... VOLIM TE!!!
... Ti si mi bio ljubav najveća, sad si na srcu rana najljuća...
Još ni sada ne mogu vjerovati da mi se to dogodilo!
Ne mogu vjerovati da mi je to učinila osoba koju sam toliko voljela i vjerovala joj, da me tako izdala...
Da nije bio sa mnom u trenutku kada mi je najviše trebao, da me napustio i ostavio samu s mojom boli.
Već neko vrijeme nas dvoje nismo baš u najboljim odnosima i stalno smo u nekim svađicama i prepirkama.
Ja govorim da mu više nije stalo do mene kao prije, da su mu svi i sve važniji od mene, on to poriče.
A sad ono što me jako i duboko pogodilo.
Prije točno mjesec dana stric mi je završio u bolnici.
Nismo bili nešto posebno vezani jer on nije imao obitelj i živio je nekim svojim životom, ali me svejedno pogodila činjenica da je bolestan.
Nismo znali što mu je točno, ali nisam ni pomišljala da se neće vratiti iz bolnice.
Ali na žalost, u petak poslije podne nam je stigla vijest iz bolnice da je preminuo.
Tome jako pogodilo, čak i više nego što sam mislila (a najviše zato jer mu ni jednom nisam otišla u posjetu).
Nakon što sam saznala tu vijest, poslala sam "malom" poruku što se dogodilo i zamislite,
on ništa nije rekao samo pitao: "Stvarno, a kada?"
Nije mi izrazio sućut niti došao kod mene.
Mislila sam, ajde možda mu je bed, pa će doći sutradan poslije posla.
Subota, oko 12:15 zvoni mi mobitel, on je.
Javim se...
Pita me što radim, odgovorim mu, pričamo, ali ništa od izražavanja sućuti.
Slijedeća rečenica me šokirala:
"Idemo večeras van sa društvom?"
Ja onako sva izvan sebe: "Molim? Pa meni je umro stric, kako očekuješ da idem navečer van?"
On, onako hladno bez previše uzbuđivanja: "Pa dobro, ja idem sa *, tako da znaš?"
Prvo sam onako od šoka zanijemila i jedva izrekla: "Očekivala sam da ćeš biti sa mnom!"
" Pa što sada, ako ne možeš ići ne moraš, ja sam se već dogovorio."
Spustila sam slušalicu i počela plakati ko' kišna godina, potrčala kod mame i izjadala joj se.
Ni ona nije mogla vjerovati da mi je to napravio.
Poslije 6 godina veze, ponio se kao da smo zajedno tek 6 dana...
Kasnije, oko 19 sati se pravio kao da se ništa nije dogodilo i htio da izađem šetati s njim.
Naravno, nisam htjela jer sam bila jako ljuta.
Malo smo se dopisivali jer se nije udostojio doći i rekla mu da prekidam s njim jer je dokazao da mu je više stalo do frendova i izlaska s njima nego do mene.
On je samo na to odgovorio da to nije istina i svejedno je te večeri izašao...
U nedjelju mi je prije podne poslao poruku i pitao zašto se bezveze ljutim na što sam mu rekla da me uopće više ne zanima.
Zvao me ponovno navečer u 10 i sve sam mu odbrusila da je on već izabrao što mu je draže i što mi se uopće javlja!
Ja mu se više nisam htjela javljati niti razgovarati s njim!
Ponedjeljak... NIŠTA! (ni poruka, ni poziv...)!
Utorak... također NIŠTA !!
Srijeda... NIŠTA na kvadrat!!! (vidjela sam ga samo kad se vraćao od *, skužila sam zvuk auta i basa i rekla frendici da se ne okreće jer je 100% on, samo je dao na gas i prošao kao pored stranca)
Danas... PORUKA
Što radim, kako sam...
Odgovorim...
Dogovorili smo se da odemo do grada na cugu i porazgovaramo.
Pričali smo nekih sat vremena i rekao da se osjeća polovično krivim.
Krivim što nije došao do mene i bio uz mene, ali ne i zato što je izašao van.
Kaže, on od mene da je obrnuta situacija to ne bi očekivao kao ja od njega.
"Pa dobro, ali bih ja svejedno bila uz tebe!"
Još je tu bilo dosta toga, ali nismo sve riješili jer ne mogu se pomiriti s njim na osnovu dvije-tri rečenice.
Vučemo za sobom još problema da bi se sve riješilo u sat vremena razgovora.
Sutra slijedi nastavak, tako je barem rekao!
Ni sama ne znam što ću...
Hoću li mu moći oprostiti ili nam je stvarno došao kraj!?
UPDATE 07.08.2007. u 23:09
PETAK:
Sms od X (cure od gore navedenog * ) hoćemo sutra ići van.
Odgovorim joj da sam prekinula s "malim" i da sigurno neću ići.
Kasnije je došla kod mene da me vidi i čuje detalje.
I tako, pričam ja njoj sve što se dogodilo, drži ona moju stranu, ali me nagovara da mu oprostim i da se pomirimo jer joj je * rekao da mu se "mali" (kad je bio u srijedu kod njega) žalio kako smo prekinuli i on više ne zna što da radi jer se ja ljutim na njega, da mu je jako stalo do mene i da me voli.
Rekla sam joj da ću razmisliti kad s njim još jednom porazgovaram.
Navečer... uslijedio je naš razgovor i nakon njegovog uvjeravanja da sam mu sve na svijetu, da bi učinio sve što poželim i da me voli, odlučila sam mu dati još jednu šansu.
SUBOTA:
Popodne je svratio do mene, ali još uvijek nisam bila pretjerano dobre volje i raspoložena za njega iako smo se pomirili.
Dogovorili smo se da idemo van sa X i * .
Vani je bilo ono OK, moglo je i bolje, al bar nisam sjedila doma!
Još uvijek nisam bila previše raspoložena...
Ali...
Kako je bilo prohladno, a ja u topiću (bez bretela i rukavića) i golih ramena, bilo mi je hladno, pa je uključio grijanje u autu, a onda uzeo moju ruku da ju ugrije (inače imam ledene ruke bilo ljeto ili zima).
Taj stisak ruke je bio toliko snažan da nikad u životu nisam osjetila nešto slično.
Osjetila sam da samo mene voli i da želi da zauvijek ostanemo zajedno, a to sam u tom trenu željela i ja...
Ono što je uslijedilo malo kasnije ne moram ni pisati, pretpostavljate i sami, ali mogu samo reći da je bilo predivno...
P.S.
Sutra mi je rođendan, pa ću možda dodati još jedan update na ovaj post da napišem kako je prošao! 
Pusa!
Ne mogu, ne želim i neću
Previše sam se
vezala za tebe,
pa mi je sad teško
otkinut' te od sebe.
Snagu sada tražim
da ovako dalje nastavim
ili da se zauvijek
od tebe rastavim.
Ne mogu, ne želim i neću
kraj drugoga tražiti sreću
jer ti značiš mi previše
iako kraj tebe snovi mi se ruše.
Na mene navikla se tuga
kao i ja da u svemu sam ti druga,
da od mene sve ti je preče
i da sam sama svako drugo veče.
Snagu sada tražim
da ovako dalje nastavim
ili da se zauvijek
od tebe rastavim...
Dragi moji, evo nakon dugo vremena odlučila sam malo više pažnje posvetiti svojim pjesmama, tako da ćete ih kroz sljedeće posteve moći čitati, jer moj blog je prvenstveno i bio otvoren zbog toga.
Objaviti ću i neke iz svoje arhive (tj. i sa mog starog bloga, pa ako vam se učine poznate, to su te!)...
Neke imaju veze sa mnom i onime što mi se događa, a neke su samo nastale u naletu inspiracije tuđim životima...
Možda ćete se i vi pronaći u nekim stihovima!
Toliko od mene, sve vas pozdravljam!
Pusa!
Što mi značiš?
Što mi značiš?- pitaš se,
sada ću ti reći:
Ti si moja radost
i put ka sreći,
moj si najljepši san,
moj si sunčan dan,
cvrkut ptica,
miris ljubičica,
komadić plavog neba
i sve što mi u životu treba!
Razmišljam o nama,
a misli me plaše
da ništa nije ostalo
od ove ljubavi naše.
U jednom trenutku
kao led si hladan,
a u drugom od želje
za mnom gladan.
Grliš me i ljubiš,
nježno me maziš
ili mi uopće
na vrata ne dolaziš.
Možda se i varam,
možda je samo osjećaj krivi,
al znam da mi srce
bez tebe ne može da živi.
Potvrdu trebam
da mi srce zna,
voliš li me ljubavi
ili došao je kraj???
Gotovo je sve...
... dobro ne baš u potpunosti, ali...
dragi moji blogeri
neću više pisati blog, barem ne tako često!
Jednostavno, imam previše obaveza, a premalo vremena...
Ponestalo mi je i inspiracije za neku dobru pjesmu, a kako nemam vremena nije ni čudo što ne stignem pisati pjesme!
Kada uhvatim vremena, možda ću i objaviti neki postić i malo skoknuti do vas da vidim što se događa u vašim životima!
No, za sve one koji žele biti sa mnom u kontaktu tu je moja e-mail adresa, pa neka mi se jave na MSN kada sam na netu!
Da vas još jednom podsjetim na nju, iako ju ne možete ne uočiti u boxu:
moja msn adresa
Bilo bi mi drago da mi se javite, a posebno moji najdraži:
sirena, malena leptirica, kraljica suza, purgerica (the mala plawa)... i ostali...
Puno vas sve pozdravljam i šaljem veeeeeliki poljubac do sljedećeg posta ili dopisivanja preko msn-a!
Voli vas vaša idealno loša!
UPDATE 11.06. u 20:25
Vidim da vam već počinjem faliti iako još nisam skoro ni otišla!
Pa dok čekate moj slijedeći post ostavljam vam nekoliko linkova do mojih starih posteva u kojima su meni drage pjesme!
Posjetite, pročitajte i ako želite ostavite svoje mišljenje o njima!
1. pjesma
2. pjesma
3. pjesma
4. pjesma
MARIJA
Shorty & V. Kopić - Tena
Šta će mi dukati
kad mladost nestaje,
u srcu ranjenom
tuga ne prestaje!
Svi bijeli jastuci,
marame svilene,
šta će mi dukati
kad on nije kraj mene?
Ona je voljela njega
srcem iskreno, pošteno,
u njenim očima
to nije moglo ostati skirveno,
svjedok je Bog,
bila je bez ikog svog,
cijelo selo je znalo za
ljubav iz sokaka tog.
Sreli su se pokraj stare šljive
di su vranci pasli,
njih dvoje
ko da su jedno za drugo i rasli,
a on je volio
svoje konje, hrastove, ravnicu,
slavonsko nebo, zlatno žito,
svirat tamburicu,
svaku crtu,
svaku točku na njenome licu,
i jedino s njom
htio je podizati dicu.
Bio je skoro siromah,
al je bio pošten momak,
kad su si rekli "da"
već je dobila i stomak,
dijete na putu,
a slavonski život je znojno
ona je bila njegova,
on je pripado njoj,
bili su sretni, da,
kolka god bila muka ta,
ljubav im nisu mogle kupiti
šake i šake dukata!
A onda došla je zima,
prvi snijeg je pao,
ona je potajno željela haljinu,
a on je znao,
živjeli su skromno,
al mu nije bilo žao,
pa on bi svoju krv
i sve na svijetu zadnje dao,
uprego je konje
da krene putem grada,
do tamo pet sela,
snijeg je počinjo da pada,
na rastanku je reko
ide po poslu sada,
mislio je kad se vrati
bit će ljepša nego mlada.
Šta će mi dukati
kad mladost nestaje,
u srcu ranjenom
tuga ne prestaje!
Još pričaju starci,
mlađi rijetko ko da sjeća se,
ne pamti se od tog strašnog dana
take mećave,
kako se baš tada
uveče vraćo iz grada,
sve je više sumnjo
da postoji koja nada
da večeras dođe kući
jer mećava bila jaka,
ni konji nisu htjeli,
pa se sklone kod zemljaka,
šta će, mora čekat,
ne preostaje mu drugo
nego da se vrijeme smiri
kolko god da treba dugo.
Još od onog časa
dok je napuštao Osijek,
zamišljao joj usne
dok se razvlače u osmijeh,
s haljinom na dar
kad joj pokuca na vrata
i osjeti nježne ruke
oko svoga vrata,
gledo je kroz prozor,
slušo otkucaje sata,
pitajući se:
"Pa dokle će još snijeg da pada?"
Al upravo tada,
dok se prognoza nagađala,
u tom istom trenu
kod kuće mu žena rađala,
s pogledom na vrata,
čvrstom nadom da će doć,
njeni drhtaji i bolni krici
rezali su noć,
i plače jadna sama
jer bol ko nikad boli
al bi bilo puno lakše
da dragi kaže da je voli,
Samo Bog je znao
u kako je teškim mukama
dozivala svog dragog
da ga čvrsto primi rukama,
on nije čuo
kolko je htjela biti s njime
i da je zadnja riječ na usnama
bila njegovo ime.
Šta će mi dukati
kad mladost nestane,
u srcu ranjenom
tuga ne prestaje!
Već je bilo blizu podne
kad je u selo stupio,
potjero je konje
i još jednom bičem lupio,
u ruci čvrsto držo
haljinu što je kupio,
kad vidi u daljini
u crnini svijet se skupio
i prepozna si braću,
mater i ćaću
i još pola sela,
al zašto su svi u plaču
i zašto se iz kuće
čuje jauk i galama,
al nije stigo pitat
"Marija nije s nama",
rekla mu je mama
jedva nekako kroz suze
kad je utrčo u kuću
oko nje crne bluze.
On njeno tijelo uze,
preklinjo je da ustane,
iz očiju suze
nisu mogle da se zaustave,
pade na koljena,
jecajući "Moja voljena",
isplako je dušu,
al ga je sve više boljela
i viko "Zašto Bože"
i da život nije fer,
al srce nađe utjehu
kad ugleda rođenu kćer,
primi je u naručje,
dijete mu rasvijetli tamu,
reče "Zvat ćeš se Marija
u sjećanje na mamu".
Poljubi malu damu,
stavi je uz mrtvo tijelo,
da dragoj obuče haljinu,
anđeli nose bijelo,
kažu sam ju je sahranio
ispod stare šljive,
ljubeći danima koru
gdje je urezala ime,
nikla tuga iz njive,
nikada hladnije zime,
samo sjećanje me vrati
među žive.
Šta će mi dukati
kad mladost nestaje,
u srcu ranjenom
tuga ne prestaje!
Svi bijeli jastuci,
marame svilene,
šta će mi dukati
kad on nije kraj mene?
Vrijeme se proljepšalo, pa se konačno mogu opet sunčati!
Danas sam već iskoristila priliku, pa sam se sunčala 40-ak minuta.
Yes!!! 
Potraga za crnom farbom se okončala i jedva sam dočekala da me mama ofarba!
Zadovoljna sam rezultatom jer sam se oduvijek najbolje osjećala kao crnka, a i dragi je, moram priznati oduševljen, iako me nekada prije zezao kako voli plavuše, a sad mi je priznao kako mi je samo udarao kontru i da sam najljepša sa crnom kosom!
Jučer sam se vagala (kod dragog jer moja vaga nešto ne valja) i skinula sam jednu kilu!
Nije puno, ali se vidi!
Isplati se vježbanje i odricanje od slatkiša i raznih grickalica!
Zapravo mi i ne znači hoću li skinuti kile, samo da se trbuh dotjera u red!
U ljubavi je sve super!
Sretna sam i zadovoljna jer se u zadnje vrijeme dobro slažemo!
Jučer smo skoro cijeli dan proveli zajedno i bilo je predobro!
Toliko o tome!
Za kraj jedna pjesma koju u zadnje vrijeme stalno slušam i doma, i s dragim u autu.
Preporučam da ju skinete (ako već niste)!
DODIRNI ME
... Dodirni me prstom po telu,
imaj me celu, opusti se,
skini do kože, strasti me lože,
briga me, sad mi se mazi
neka si sa njom!
Ma dodirni me, gori mi telo,
veče je vrelo, opusti se,
želim te jako, sa njom ću lako,
reci joj,
noćas dragi bit' ćeš samo moj...
By: Dara Bubamara
